Lastovo, kažu otok glazbe… A za mene, taj otok predstavlja nekakvu pitomu divljinu, blizu je, a daleko, mir i nemir… Pred kraj ljeta, dok trajektne linije još uvijek spajaju Velu Luku i Ubli na Lastovu u nekom za mene najboljem vremenskom intervalu, imam potrebu ići na mali izlet Lastovom.
Trajektom na Lastovo iz Vele Luke stigneš nešto prije 11 sati i krećeš u pustolovinu. Sve do 19 sati imaš vremena razgledavati taj prekrasan otok. Iako Lastovo nije velik otok, krije toliko zanimljivosti da bih ti trebalo nekoliko dana da sve stigneš upoznati i razgledati.
Ja sam u tih nekoliko sati na Lastovu, stigla s autom dosta toga razgledati, pa čak se i okupati u moru.
Prekrasna mala mjesta uz more, stare kamene kuće, lastovski fumari, čisto i bistro more, uvale, otočići… ima puno toga što vrijedi pogledati…
I samo mjesto Lastovo, stari srednjovjekovni grad, prepun starih kamenih kuća, u nekima još ima života, ali velik dio tih kuća je sada napušten i zapušten, a zidovi kao da pričaju priče, u svakom kamenu je ostala neka priča iz povjesti tog gradića… Dan je prekratak i nisam imala vremena da se tu puno zadržim, ali sljedeći posjet otoku sigurno ću više vremena posvetiti samom mjestu Lastovu…
Ipak od svega najviše volim onaj osjećaj na Lastovu, taj otok kao da je ostao svoj, vrijeme ga nije uspjelo iskvariti, ostalo je nešto posebno, korjeni koji se ne daju isčupati lako…
Ne želim puno pričati, tj. pisati, više se volim izražavati fotografijama, ne mogu ni prebrojiti koliko sam fotografija taj dan napravila, ali izdvajam one meni draže.
Ovog puta sam stigla posjetiti Lastovo, Skrivenu Luku, uvala sv. Mihajla, Lučica, Zaklopatica, Pasadur…